Christus Rex

Riječ mons. Lefebvrea o lošem duhu



Na koncu svoga života nadbiskup Lefebvre spoznao je da je povijest Bratstva bila povijest njegovih rascjepa. Teška situacija družbe unutar Crkve pokazala se navlastito u slučajevima prepirki i raspri. Ni isusovci se u vremenu u kojem su opet donosili vjeru u svijet nisu nalazili u drukčijem položaju: jednom im se divilo, onda ih se progonilo, isto tako ih se pozdravljalo kao i oštro kritiziralo, nekada i cijepalo.

Bratstvo je, dakle, doživjelo odvajanja s jedne kao i s druge strane. Vidjelo je upravitelja Écônea kako odlazi, odlazak američke Bogoslovije, jednoga od generalnih asistenata, jednog poglavara argentinske Bogoslovije La Reja, jednog bivšeg župnika pariške crkve Saint-Nicolas-du-Chardonnet, jednoga od četvorice biskupa. Nitko nije izuzet, čak ni posve veliki! Utemeljitelj, koji je u jednog trenutku u Bogosloviji koju je on sam utemeljio gotovo maknut s položaja, a drugi je put poslao van cijelo osoblje američkog Distrikta, nije nipošto bio iznenađen ovim kušnjama. Na određeni su način ove kušnje bile dokazom za to da se zloduh borio protiv jednog djela koje je u dušama prouzročilo beskrajno puno dobra dok je svoje dužnosti i dalje djelatno ispunjalo.

Kada je jedanput jedna skupina svećenika napustila Bratstvo, nadbiskup Lefebvre je opisao opasnosti kojima je Bratstvo bilo izloženo. Pokazao je da su neki pali zbog umora i obeshrabrenosti te su onda relativizirali zablude, prihvatili novu Misu. Pokazao je također, kako je trenutačno slučaj, da su mnogi naveli izgovore i krive optužbe kako bi opravdali odlazak; kod toga su se obrušili na navodno odstupanje autoriteta Bratstva sv. Pija X. Pred svojim svećenicima 16. srpnja 1989. ovako se izrazio:

Drugu napast koju đavao pobuđuje u duhu nekih od naših svećenika koji izazivaju novi rascjep u Bratstvu, može se ovako sažeto izložiti: 'U početku smo vjerovali Bratstvu, njemu, njegovim načelima, u ono što čini. No, sada konstatiramo da je duh Bratstva postao neki drugi i iz vjernosti prema prvotnom Bratstvu napuštamo sadašnje Bratstvo!'

Kako bi se opravdao ovaj stav, moraju se potom tražiti naznake promjene. I od ovog se trenutka iskorištavaju čak i najmanje sitnice, njih se grubo zlorabi, napuhuje, dok ne postanu pravim klevetama. To je bilo ovako kod patera (ime) i kod patera (ime), tada bi optužba išla čak i do mene. Onda je valjalo zavarati vjernike kako bi slijedili one koji su nas napustili. Cijeli je pothvat utemeljen na laži. Zbilja su oni, koji su tvrdili da postoji protuslovlje između sadašnjega i negdašnjega Svećeničkog bratstva, bili 'sedisvakantisti' i otvoreno su se protivili moliti za papu.(…) Za ovaj odlazak su se morala naći obrazloženja. To je bilo jednostavno. 'Mi smo čisti, a drugi su nečisti.'

A od ovog je trenutka dijabolični duh zadobio vlast nad našom braćom koji su svagdje vidjeli nedostatke, pogrješke i propuste. Jedan od prvih okrivljenih bio je pater (ime). Okrivljen je da od njega potječu sve one promjene i da ima sve moguće pogrješke jer su (jedan drugi svećenik) i njegovi najbolji prijatelji otkrili da je njegov otac imao židovski pogreb!... (Ovaj pater) prema tome je Židov!… Oni su također otkrili da su i drugi pateri Židovi! A onda se (opet drugim svećenicima) predbacivalo nemoralno ponašanje. I čak (i jedan upravitelj bogoslovije) nije pošteđen, njegovo je upravljanje bogoslovijom laksističko, a u bogosloviji se širi nemoral. I konačno i naposljetku i Generalni je poglavar navodno sve stvari samo sumarno i pristrano prosuđivao. Ja nemam iluzija; i mene se samoga bez oklijevanja kleveće kao što su me svi oni klevetali koji su razbijali Bratstvo.

Način postupanja uvijek je isti: pod svaku se cijenu mora opravdati da se skupina svećenika, bogoslova i vjernika udaljuje. Što se nas tiče: mi se moramo potruditi da one koji nas napuštaju upoznamo s teškom nepravdom i velikom štetom koju nanose Tradiciji, ali ne trebamo biti odveć potreseni; u kušnji želimo sačuvati mir. Povijest Bratstva slična je crkvenoj povijesti i nastavlja je. 'Oportet haereses esse'!… Providnost dopušta čišćenja kako bi se izbjegla otrovanja. U ovom posljednjem slučaju posrijedi je krivo poimanje duhovne izgradnje i izobrazbe koje je pod jansenističkim utjecajem. Neka nas Bog od toga sačuva!“

Izvor: Credidimus caritati

Arhiva bloga

Glasnik: