Prava priča o sinodi. Redatelj, izvođači, asistenti

Nove paradigme razvoda i homoseksualnosti sada se u najvišim razinama Crkve osjećaju kao kod kuće. Ništa nije odlučeno, ali papa Franjo je strpljiv. Američki povjesničar opovrgava ideje La Civilta Cattolica.

"Duh Koncila ponovno puše," rekao je filipinski kardinal Luis Antonio G. Tagle, zvijezda u usponu u svijetu episkopata kao i povjesničar Drugog vatikanskog. I to je istina. Na sinodi koja završava postoji mnogo zajedničkih elemenata s onim što se dogodilo na tom velikom događaju.

Najočitija sličnost je udaljenost između stvarne i virtualne sinode kojom upravljaju mediji.

No, tu je još važnija sličnost. I kod II. vatikanskog koncila i kod ove sinode promjene paradigme su plod pažljive koordinacije. Protagonisti II. vatikanskog poput fra Giuseppea Dossettija - savršenog stratega četvorice kardinala moderatora koji su bili za upravljačem koncilskog stroja - ustvrdio je to s ponosom. On je rekao da je ,,promijenio sudbinu Koncila", zahvaljujući svojoj sposobnosti upravljanja skupom, koju je stekao svojim prethodnom političkim iskustvom kao vođa najveće talijanske stranke.

Isto se dogodilo na ovoj sinodi. I otvaranje prema pričesti za civilno razvedene i ponovo oženjene, dakle priznavanje ponovne ženidbe od strane Crkve - te nevjerojatna promjena paradigme po pitanju homoseksualnosti koja je našla svoj put u ,,Relatio post disceptationem", ne bi bili mogući bez niza vješto proračunatih koraka onih koji su imali i imaju kontrolu nad protokolom.

Da bi se to razumjelo, dovoljno je pogledati faze koje su dovele do ovog rezultata, čak i ako provizorni finale sinode - kao što će se vidjeti - nije ispunio očekivanja svojih režisera.

Zvijezda prvog čina je sam papa Franjo. Dana 28. srpnja 2013., na tiskovnoj konferenciji održanoj u avionu kojim se vraćao u Rim nakon svog putovanja u Brazil, on je dao dva signala koji su imali snažan i trajni utjecaj na javno mnijenje.

Prvi na odnos prema homoseksualcima:

,,Ako je osoba homoseksualac  i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da sudim? "

Drugi o priznanju ponovne ženidbe:

,,Također – zagrada - pravoslavni imaju drugačiju praksu. Oni slijede teologiju onoga što oni nazivaju oikonomia i oni daju drugu priliku [braka], oni to dopuštaju. Ali ja vjerujem da se ovaj problem - a ovdje zatvaram zagradu - mora proučavati u kontekstu pastorala braka."

Uslijedio je u listopadu 2013. saziv sinode o obitelji, prvi u nizu od dvije sinode o istom pitanju u razmaku od godinu dana, s odlukama koje se odgađaju do završetka druge. Za glavnog tajnika ove vrste trajne i produžene sinode papa je imenovao novog kardinala bez iskustva u tom pogledu, ali njemu vrlo bliskog, Lorenza Baldisserija. Uz njega je stavio, kao posebnog tajnika, biskupa i teologa Bruna Fortea, već vodećeg zagovornika teološkog i pastoralnog pristupa koji je imao svoj uzor u isusovcu kardinalu Carlu Maria Martiniju a glavne protivnike u najprije Ivanu Pavlu II., a zatim u Benediktu XVI.: pristupa izričito otvorenog za promjenu crkvenog učenju na području seksualnosti.

Navještaj sinode bio je povezan s izdavanjem upitnika diljem svijeta s posebnim pitanjima o najkontroverznijim temama, uključujući i pričest za razvedene i istospolne zajednice.

Dijelom zahvaljujući tom upitniku – nakon kojega bi slijedilo namjerno objavljivanje odgovora  nekih episkopata njemačkog govornog područja - javnom mnijenju bi se dala ideja da su to pitanja koja treba smatrati ,,otvorenima" ne samo u teoriji, nego i u praksi.

Dokaz za taj proboj ispred čopora došao je, primjerice, iz nadbiskupije Freiburg u Njemačkoj, na čelu s predsjednikom Njemačke biskupske konferencije  Robertom Zollitschem, koji je u dokumentu iz jednog od njegovih pastoralnih ureda poticao pristupanje pričesti za razvedene i ponovo oženjene na jednostavnoj osnovi "odluke po savjesti" .

Iz Rima, prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard L. Müller, reagirao je ponovo objavljujući 23. listopada 2013. u L'Osservatore Romano napomenu koju je već izdao četiri mjeseca ranije u Njemačkoj ponovo potvrđujući i objašnjavajući zabranu pričešćivanja.

Ali od njegovog poziva da nadbiskupija Freiburga povuče taj dokument nije bilo ništa. Naprotiv, i njemački kardinal Reinhard Marx, i znatno nabusitije honduraški kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga, kritizirali su Müllera zbog njegove "preuzetnosti" u prekidanju rasprave o tom pitanju. I Marx i Maradiaga su dio Vijeća od osmorice kardinala koje je pozvao papa Franjo da mu pomognu u upravljanju sveopćom Crkvom. Papa nije govorio u podršku Mülleru.

Dana 20. i 21. veljače 2014., kardinali su se sastali u Rimu u Konzistoriju. Papa Franjo ih je pozvao radi razgovora o obitelji i povjerio je uvodni govor kardinalu Walteru Kasperu, već u ranim devedesetima borbenom poborniku ukidanja zabrane pričešćivanja za ponovno oženjene, ali je tada bio poražen od strane Ivana Pavla II. i Josepha Ratzingera.

Na Konzistoriju, održanom iza zatvorenih vrata, Kasper je oživio sve svoje zamisli. Mnogi kardinali su mu se usprotivili, ali Franjo ga je podržao s najvećom pohvalom. Nakon toga, Kasper bi rekao da je on ,,koordinirao" s papom o svojim prijedlozima.

Štoviše, Kasper je dao Papi privilegiju ukidanja tajnosti onoga što je rekao na Konzistoriju, za razliku od svih ostalih kardinala. Kad je njegov razgovor objavljen kao iznenađenje 1. ožujka u talijanskom listu Il Foglio, već ga je izdavač Queriniana pripremio za tisak. Medijska pokrivenost publikacije bila je ogromna.
U rano proljeće, da bi uravnotežila utjecaj Kasperovih  prijedloga, Kongregacija za nauk vjere planirala je objavljivanje u L'Osservatore Romano jednog protivnog izlaganja istaknutog kardinala. No, Papa je stavio veto na objavljivanje ovog teksta.

Kasperove ideje su ipak bile predmet oštre i obrazložene kritike od strane velikog broja kardinala, koji su govorili više puta kroz razne medijske kuće. Uoči sinode, petorica od tih kardinala objavili su svoje prethodne izjave u knjizi, uz eseje  drugih znanstvenika i vodećeg stručnjaka u Kuriji, nadbiskupa isusovca, stručnjaka za bračnu praksu istočnih crkava. Kasper, uz široki konsenzus u medijima, žalio se zbog objavljivanja knjige kao uvrede kojom se  ciljalo na papu.

Petog listopada sinoda je otvorena. Za razliku od prošlosti, izjave sa zasjedanja nisu bile objavljene. Kardinal Müller prosvjedovao je protiv ove cenzure. No, uzalud. Još jedan dokaz, rekao je on, da ,,Ja nisam jedan od režisera".

Operativno središte sinode sastoji se od općih i posebnih tajnika, Baldisserija  i Fortea. No, uz njih Papa je stavio, po osobnom odabiru, one koji će sudjelovati u izradi poruke i konačnog Relatio, svih pripadnika ,,stranke" za-promjenu, na čelu s njegovim pouzdanim ghostwriterom (piscem koji piše za druge) Victorom Manuelom Fernandezom, nadbiskupom i rektorom katoličkog sveučilišta u Buenos Airesu.

Činjenica da je to pravi kokpit sinode postala je neosporno vidljiva u ponedjeljak, 13. listopada, kada su pred dvije stotine novinara iz cijelog svijeta kardinala delegata koji slavi kao formalni autor Relatio post disceptationem, mađarskog kardinala Petra Erdoa, pitali o stavkama glede homoseksualnosti, odbio je odgovoriti i prepustio riječ  Forteu, rekavši: „Onaj koji je sastavio taj odlomak, znat će o tom reći".

Na zahtjev za pojašnjenjem o tome mogu li se stavke o homoseksualnosti tumačiti kao radikalna promjena  nauka Crkve o tom pitanju, kardinal Erdo opet je odgovorio: "Naravno", pokazujući i tu svoje neslaganje.

U stvari, ovi stavovi ne odražavaju orijentaciju koju je na zasjedanju izrazio znatni broj otaca - kako bi se moglo očekivati čitajući Relatio - nego stvari, koje su izrekla ne više od trojice od gotovo dvije stotine članova, osobito isusovac Antonio Spadaro, direktor La Civilta Cattolica, kojega je članom sinode imenovao sam papa Franjo.

U utorak, 14. listopada na konferenciji za novinare, južnoafrički kardinal Wilfrid Napier osudio je oštrim riječima učinak izbjegavanja istine koji je provodio Forte umetanjem one eksplozivne stavke u Relatio. To je, kako je kazao, stavilo Crkvu u ,,beznadni" položaj bez izlaza. Budući da je do sada ,,poruka odaslana: to je ono što je sinoda kazala, to je ono što Katolička Crkva govori. Bez obzira na to koliko mi to pokušavali ispraviti, bez obzira na to što ćemo kazati kasnije to će biti tek neko ograničavanje  štete".

U stvarnosti, u deset lingvističkih krugova u kojima su sinodalni oci provodili raspravu, Relatio je išao za masakrom. Počevši od njegovog jezika, ,,prenapuhanog, razbacanog, previše razvučenog i stoga dosadnog", kako je to službeni izvjestilac ,,gallicus B" skupine francuskog govornog područja nemilosrdno izrekao, iako su u toj skupini bila dva prvaka tog jezika, te njegovog isto tako nejasnog i dvosmislenog sadržaja - kod kardinala Christopha Schönborna i Godfrieda Danneelsa.

Kada se zasjedanje nastavilo u četvrtak, 16. listopada, glavni tajnik Baldisseri, s Papom pokraj sebe, najavio je da izvještaji deset skupina neće biti javno objavljeni. Eksplodirao je prosvjed. Australski kardinal George Pell, stasom i temperamentom ragbi igrač, bio je najnepopustljiviji u zahtjevu za objavljivanje tekstova. Baldisseri je odustao. Istoga dana, Papa Franjo je bio prisiljen proširiti skupinu odgovornu za pisanje konačne izjave, dodajući melbournskog nadbiskupa Denisa J. Harta i, iznad svega, ratobornog južnoafričkog kardinala Napiera.

Koji je, međutim, točno vidio. Jer, bez obzira kakav može biti ishod ove sinode, namjerno lišene bilo kakvog zaključka, učinak koji su željeli njeni režiseri je u velikoj mjeri postignut.

Što se tiče homoseksualnosti kao i razvoda i ponovne ženidbe, zapravo, novi govor o reformi koji je ubačen u krug svjetskih medija vrijedi mnogo više nego korist koju su  sinodalni oci dobili  prijedlozima Kaspera ili Spadaroa.

Susret je mogao trajati duže vrijeme. No, Papa Franjo je strpljiv. U Evangelii Gaudium on je napisao da je "vrijeme veće od prostora".

Sandro Magister